CHUSHINKAN KEMPO KARATE DO: STILSKE ODREDNICE

   Osnova na kojoj počiva Chushinkan Kempo Karate Do je Mushindo Kempo škola koju je naš glavni učitelj za Kempo u Centru SHIN vježbao u okviru Mushindokai asocijacije cijelu deceniju (vidi...Voditelji info), a koju napušta 1991 godine. Zapravo, po mišljenju D Vukelje:” Koncept Mushindokai-a unatoč specifičnom tehničkom i taktičkom izrazu prvenstveno je zasnovan na transcendentalnoj spiritualoj ideji, što se provlačila kroz zapravo mnoge chuan, pa potom kempo i karate sustave u povijesti. Ovaj koncept je zapravo pretvoren u organizirani kempo stil, koji zbog loše metodološke, pa i pedagoške strukture, a dobrim dijelom i međuljudskih odnosa, jednostavno nije uspio zaživjeti na adekvatnoj razini. Kako bilo,mnoge vrijedne prakse su prenesene i mnogi učenici su indirektno upućeni na druge izvore znanja. Ako je nekakva gorčina i ostala ona nije naslijeđena iz vježbanja karate-a već iz nekakvih drugih odnosa o kojima više nije vrijedno razmatrati.” (opširnije o Mushindo školi na stranicama za članove).
   U Chushinkan Kempo Karate sustavu su u odnosu na izvorni Mushindo Ryu unesene značajne promjene. Osnovne tjelesne značajke stila, izvedba tehnika i osnovna taktička premisa su zadržane. Također i spiritualna tendencija, koja je u mnogo čemu jednaka onima ugotovo svim tradicionalnim karate do  školama, uz specifične primjese tantričkog budizma i njegove filozofije.
   Promjene su nezahvalan posao i mogućnost za grešku, no promjena je neminovnost u životu i pečat življenja.Stoga su i u našoj praksi napravljene mnoge redukcije te još veće tehničke i taktičke nadogradnje. One su naravno sprovedene  na takav način da Chushinkan Kempo Karate može lako tehnički i taktički naći svoju poziciju na polju sličnih dostupnih segmenata borilaštva, ali i također i duhovnih aspiracija koje egzistiraju u svijetu, te njihove suvremenije i praktične psihološke i sociološke integracije.
   Dakle, Chushinkan nije stil karate-a, već radije naziv za tip karate prakse u kojem su sve tehnike stilski ujednačene i izvode se u maniri izvornog Kempa, a prisutnost drugih škola, a posebice japanskog karatea prvenstveno je očita sa aspekta taktike i to naglašeno u praksi Jiyu Kumite-a (slobodne borbe). No i ovaj aspekt se ne provodi kao na primjer u Shotokan karate-u već je naglašeno korištenje taktičkih i tehničkih principa Kata. Stoga je svo rangiranje interne vreijednosti i označava progresiju kroz tehničke aspekte prvenstveno iskazanu kroz usvajanje Kata (formi), te razini usvojenog objašnjenja cjelokupnog značenja kate (Shakumei-a). Shakumei pojedine kate se zapravo sastoji od nekoliko aspekata. Prvenstveno radi se o razumijevanju i uvježbavanju osnovnog borilačkog značenja pokreta iz kata (bunkai), potom o variranju tehničkih i taktičkih principa koje kata nudi (oyo) u dogovorenom i polu slobodnom “sparingu”, o implementaciji istih u forme ”slobodne borbe” (jiyu kumite) i samo obrane (goshindo), te na kraju kod viših rangova (pojaseva) o filozofskim, energetskim i drugim implementacijama. Ovakav koncept potencira važnost Kata u okviru Chushinkan Kempo Karate-a, pa su dakako u odnosu na izvorne Mushindo Ryu forme dodane su i neke druge kate, prvenstveno da bi se postigla cjelovitost prakse u ponešto drugačije definiranom sustavu. Ovo proširenje se sastoji od  autohtonih, u okviru Centra nastalih formi, tako i kata drugih škola koje su integrirane u naš sustav poduke i prilagođene izvornom (Kempo) tehničkom (stilskom) iskazu, zatim ritmu izvedbe i dakako za našu školu, već navedenom, specifičnom tipu borilačke interpretacije.
   Neovisno o povijesnom kontekstu i načinu nastanka Mushindo škole, samo na osnovi analize prakse kata, ona se može svrstati u škole mješanih utjecaj.  Shodno tome,Chushinkan karate nastavlja istu tradiciju. Postavlja se pitanje zašto miješati utjecaje? Kao odgovor, prvenstveno treba podcrtati da su i osnovne uvažavane tri škole sa Okinawe (Shuri, Naha i Tomari) nastale kompilacijom različitih utjecaja. Tu se radi o mješanju kineskih utjecaja sa izvornom To de praksom Ova ideja kompilacije i sinteza stilova dobro je poznata i u borilačkim sustavima Kine. Nakon toga, općenito gledano, karakteristike Shuri Te kata i Naha Te (Tomari je relativno sličan Shuri-u) kata uvjetuju vrlo široko pokriveno polje borilačke prakse i primjenjivih tehnika. S borilačke strane, taktički se pokriva borba na manjem i na većem rastojanju. Ovo su vjerojatno i bili razlozi zašto su u novijoj povijesti nastajali stilovi poput Shito Ryu-a (neovisno o master Mabunijevoj strasti ka studiranju kata), Ishin Ryu-a ili naprimjer kasnijeg Kyokushinkaia. Sociološki gledano, studirajući stilski različite kate i njihovu povijest, možemo lakše uvidjeti kako su određeni bazični borilački principi oblikovani ovisno o mjestu i vrsti utjecaja.
   Ali ono što je također značajno za uvidjeti je kako određeni tjelesni aspekti prakse – pokreti, djeluju na fiziologiju, te još važnije kako koreliraju s mentalnim principima. S fiziološke strane gledano, ako je pokret spor sa samootporom, osnažava mišiće, ali ne i zglobove. S druge strane, brz pokret uvjetuje brzu refleksnu reakciju, ali ne razvija mišićje. Apsolutno ispravna praksa je u ne uzgajanju ekstrema. Stoga odraz karate pokreta na fiziologiju treba biti uravnotežen u svim anatomskim segmentima i poticati pozitivne fiziološke procese i metabolizam. Praksa kata i tehnika s različitim principima to i omogućuje. S psihološke strane gledano, ako se pokret izvodi sporo, daje mogućnost umu za veći razvoj svjesnosti o praksi i tijekom nje.  Dužim izvođenjem razvija se vrlina strpljivosti i introspektivnost. Istodobno može uvjetovati razvijanje vrlo subjektivnog razumijevanja stvarnosti. Izvođenje bržih pokreta s druge strane, psihološli djeluje na ekstrovertiranost, razvija brzo reaktivno djelovanje i stoga potencira razvoj objektivnijeg uvida.
   Ukoliko se izvode oba tipa prakse, psihološkom terminologijom rečeno, na introspektivnoj stabilnoj osnovi razvija se objektivno orjentirano reaktivno djelovanje. Kombinacija ovih ekstremnih fizičkih praksi i njima pridruženih mentalnih sposobnosti stvaraju dobru osnovu za ostvarenje znanog yogističkog principa sjedinjenja uma i tijela. To je zapravo tip prakse kempo karatea koji se vježba pod nazivom Chushinkan.
   Tehnička analiza segmenata prakse, ono što određuje “stil”,  može se pronaći na stranicama koje slijede. Za sada valja reći da taj stil karakterizira fluidnost pokreta, stavovi su više duboki nego dugi sa «zatvorenom» zdjelicom, blokovi pretežno funkcioniraju tako da idu ususret protivniku kada je napad najslabiji, a zatim ga sprovode. Udarci se generiraju u hari (slično fa jing efektu iz kineskih borilačkih vještina) i zadaju bez dramatične akcije kukova. I kretanje i tehnike baziraju se na kružnim ili iz kruga izvedenim (npr. elipsa) putanjama. Karakteristično je izvođenje vezanih tehnika (blokova i  udaraca) jednom rukom i općenito povezano kretanje u skvencama (ritsu do) koje su ujedinjene obrascem daha i borilačkim objašnjenjem. Izmicanje ili «eskivaža» (tai sabaki), ne upotrebljava se u praksi kata niti kata shakumeia, pa se tako naravno ne koristi niti u kumite-u. U Chushinkanu je u upotrebi samo tenshin, to jest postavljanje tijela u određeni, povoljniji kut prema napadačkoj tehnici. Nedostatak izmicanja ukazuje na to da se sve tehnike «primaju» blokom, a zatim zajedno s energijom napada sprovode u nama odgovarajući položaj. Ovi tehnički aspekti ukazuju na ukazuju na filozofski izvornik, to jest princip “komunikacije” (više o tome u dijelu o kumiteu) zasnovanoj na budističkoj tradiciji primanja i davanja iz kojeg su izvedene i taktičke borilačke premise.