UM U POČETNIKA I “POČETNIČKI UM”

   U  tradiciji borilačkih vještina postoji izuzetno bitan mentalni koncept koji je se naziva Shoshin. Termin Shoshin se najčešće prevodi kao «početnički um» i smatra se jednim od najvrjednijih postignuća na putu ratništva te općenito u okviru spiritualnih stremljenja u budizmu. Prva misao na ovu temu će mnogima donijeti zabunu. Zašto idealizirati početnika i njegovo stanje svijesti ? Zar ne bi trebalo proučavati nešto poput "učiteljskog ili majstorskog uma”?
   Odgovor leži u mentalnom statusu koji ideju bivanja početnikom uspijeva održati uvijek, bez obzira na duljinu vježbanja. Ovaj koncept početnika ima svoje nenadomjestive vrijednosti i predstavlja nešto što je izuzetno cijenjeno u svijetu borilačkih vještina. Što zapravo znači bivati početnikom kada se radi o stanjima uma? To znači biti u onom čarobnom i fascinantnom stanju u kojem nam se sve stvari otkrivaju po prvi put. Ovo je stanje koje u mnogim slučajevima najčešće ne uspijevamo dozvati, već je to stanje uma koje samo možemo nastojati održati. Zapravo, doslovni prevod «početnikov um» se odnosi na mentalni stav osobe koja je receptivna i otvorena za učenje. Stoga je možda bolja definicija shoshina zapravo: «Receptivni Um». Ovo je bitno za razumjeti, jer se koncept početnika ponekad idealizira a priori. 

Narabu - poravnanje

   Naime, novi studenti u Dojo dolaze sa svojim osobnim psiho-fizičkim uvjetovanjima, pa stoga često imaju svoje osobne koncepte. Pred svakim studentom leži  težak posao preispitivanja osobnih koncepata, što je nužno da bi proces učenja zbilja mogao početi. Međutim i ova individualnost je također izuzetno bitna i nije nešto što se definitivno mora raščiniti pa stoga valja, kao paralelan koncept Shoshinu , razmotriti i ideju Nyuanshin-a to jest  onoga što zbilja možemo nazvati «umom u početnika».
   Ljudskom biću je prirodno da novu informaciju stavi u prethodno ustanovljene kategorije, radije nego da preispituje svoje već utvrđene poglede na svijet. Premda su studenti kroz treninge ponekad "zamoljeni" da napuste neke od svojih stavova, princip nyuanshin-a ipak ne zahtijeva od studenta borilačkih vještina da odbaci prosudbe, deduktivno razmišljanje pa čak niti intuitivne uvide. Upravo suprotno, on zahtijeva da vježbač "iznese" sve ove činitelje u svrhu riješavanja problema koji je prednjim i to dok istodobno operira njima u kontekstu mentalnog i duhovnog probuđenja. No ponekad studenti može, a u svrhu napretka i mora, samo prihvatit da je ono što Učitelj govori zaista tako, to jest istinito, čak i ako problematku u potpunosti ne razumiju.
   Prihvaćajući to i «samo čineći», razumijevanje će se najčešće s vremenom javiti. Zen podloga prisutna u mnogim borilačkim vještinama, drži ove situacije učenja za filozofske dileme, koje su povijesno iskazivane u pričama i mitovima. Studenti borilačkih vještina se ne mogu tek tako, «podrediti Putu» čak niti uz najboljeg učitelja. Čak i da je moguće u potpunosti, a nije, ne bi bilo dovoljno samo kopirati svoga Učitelja. Na kraju ipak studenti moraju imati svoja vlastita iskustva, obaviti učenje i hodati Putem, uz nadu da će sresti nešto za njih posve posebno i jedinstveno, na putu vlastitog razvoja. 
   I naše tijelo na određeni način ima «početnički um». Njegova tkiva i sustavi također na određeni način moraju učiti i postati  priviknuti na promjene u tjelesnom stanju. «Mišićna memorija» je neophodna nakon nekog vremena vježbanja, a brzina učenja je individualna od osobe do osobe. Koordinacija je često teška u ranim periodima, ali sigurno pomalo dolazi, a čak se i napredni studenti ponekad zbune u pojedinačnim elementima u kombinacijama. Nakon perioda neaktivnosti ili ozlijede, posebna pažnja mora biti posvećena pri vježbanju u svrhu ponovnog dosezanja adekvatne razine «mišićne memorije», uz istodobno osvježavanje tijela, te posebnu pažnju  pri re-reintegraciji tjelesnih aktivnosti s umom. Praktičari borilačkih vještina moraju biti stalno svjesni svog tjelesnog i mentalnog mehanizma i načina na koji reagiraju. Moraju konstantno željeti da se mijenjaju dakle i usavršavaju, čak i onda kada misle da je tehnička razina dosegnuta. Jako će teško biti ispravljati kasnije čak i minorne greške kada one postanu integrirane. Kempoka bi trebao imati nešto poput autopilota sa alarmom koji bi se uvijek oglašavao kada se promjena desi. Dosezanje ove razine zahtijeva upravo dio nyuanshin-a koji je ukorijenjen u strpljenju, marljivosti i «opraštanja» zbog bivanja početnikom. Uvijek je teško prigrliti vlastite greške, ali to je jedini način kako se uči. Kao nastavak ovog razvoja, vježbač borilačkih vještina koji je dobro podučen, također će naučiti opraštati greške svojih su-vježbača (pa čak i učitelja) i pomagati ih po Putu.
   Dakle, sa aspekta nyuanshin-a, svijet u koji ulazi početnik je novi i nepoznat. Sa jedne strane mora svoje tijelo pripremiti za novi način i sustav tjelesnog funkcioniranja, no isto tako mora proći i stanovite promjene u svom načinu gledanja na Kempo trening i indirektno na svijet oko sebe. Međutim, ovo vrijeme prilagodbe nosi stanovitu svježinu i motiviranost koja često bježi iskusnijim vježbačima, a ovo receptivno i svježe stanje uma, koje vježbač teži zadržati kroz cijeli period vježbanja (koliko god to destaka godina bilo) naziva se Shoshin.
  Ideja polaska, boravljenja i napretka na Putu vrlo je česta tema i u okviru studiranja budizma. Dakle, ono što jest problem je kako napredovati po Putu, znati sve više, a zadržati prirođenu svježinu i entuzijazam koju početnik, unatoč ne razumijevanju potencijala vještine – ili baš zato, ipak ima.
   Iz ovog koncepta razvijena je i metodologija poduke i napretka u okviru Kempo Karate-a. Premda o ovoj temi govorimo na drugom mjestu, za sada valja reći da se Put manifestira kroz simbol spirale (izvedenice kruga), pa student učeći i razvijajući se u jednom momentu manifestira projekciono u istoj točci u kojoj je bio i na početku. To je momenat kada je postao Majstor. Premda za Zapadni um paradoksalno zvuči Početnik i Majstor su istovrsni i djelovanja obojice su iz istog izvora: Shoshina. Oboje su spontani i neograničeni i bez koncepata. A razlika? Razlika leži negdje drugdje....