Razvoj vježbača kroz Kempo Karate zapravo podrazumijeva razvoj osobe kroz nekoliko različitih područja prakse. Premda vježbanje Kempa pokriva puno više različitih razvojnih područja, na ovom mjestu će mo govoriti o razvoju Kempoke kroz tri osnovna područja vježbanja : vježbanje uma, tehnike i tijela. Možemo reći da je zapravo neophodno biti uravnoteženo razvijen u ova tri područja vježbanja, koja se u japanskoj tradiciji borilačkih vještina iskazuju kroz fazu «Shin Gi Tai Ichinyo (Isshiki)» koja, pojednostavljeno rečeno kaže da um, tehnika i tijelo čine jedinstvenu cjelinu. Premda ova fraza skriva zapravo vrlo duboku filozofsku, pa i spiritualnu poruku, ona je i direktna uputa za metodologiju poduke i način na koji se Kempoka treba razvijati.
Općenito u Kempu, svi tehnički aspekti prakse počivaju na određenim teoretskim principima, a ovi principi su sazdani na filozofskim premisama, koje su pak plod direktnog uvida ili spoznaje. Tako na primjer sve tehnike Kempa su samo-obrambene, a ovaj samo-obrambeni aspekt ne dolazi samo iz etičkih premisa Kempo filozofije, već su Kempo tehnike doslovce sazdane na ovom principu i najefikasnije su kada funkcioniraju u samo-obrambenom aspektu, a ne primjerice u natjecanju. Ovaj princip, rođen na Okinawi, iskazuje se kroz frazu «karate ni sente nashi», koja se često pojednostavljeno prevodi i shvaća kao moralna poruka u stilu «u karateu napad nije nikada prvi» ili «karateka nikada ne napada prvi». No zapravo ova fraza krije tehničku koncepciju na kojoj je ,sa borilačkog aspekta gledano, sazdan cijeli tradicionalni karate, te istodobno nosi i puno dublju spiritualnu poruku koja svoje korijena nalazi u budističkom principu ne nasilja. Međutim student Kempa ima zapravo zadatak obrnutim putem slijediti trag. On započinje prvo učeći tehniku, da bi kroz unifikaciju uma i tijela, ovu tehniku iznio na puno veću razinu, istodobno razumijevajući principe na kojima ta tehnika nastaje i u praksi realizirajući drevnu filozofsku i spiritualnu poruku.
Iz gore navedenih razloga jasno je da je vrlo važno razumijevati filozofske postavke tradicionalnog Karatea, pa tako i frazu "Shin Gi Tai Ichinyo". Ona je osnova metodologije i konkretna uputa za pedagošku praksu, pa će mo joj posvetiti dostatno prostora, započinjući kroz tradicionalno viđenje ovih termina.
Japanski kanji za riječ Shin prijevodi se kao srce, duh ili um i zapravo odnosi se na um u svoj osnovnoj razini. Dublja analiza značenja nam ukazuje da um ovisi o «srcu» i moralnom integritetu i a iz toga pak izlazi ideja prakse u kojoj student obavlja zadaće zbog svoje ljubavi prema njima, a ne radi vlastite dobiti. Ovo je poruka koja ukazuje da valja okupiti svoje emocije i misli i fokusirati ih na zadatak koji je pred nama.
Slijedeći kanji je Gi, i prevodi se kao umjetnost, umIjeće , sposobnost, vještina, izvedba ili tehnika. U kontekstu Kempa također je znan i kao waza i na osnovnoj razini ovaj termin označava tehniku ili tehničku obučenost. Iz ovoga se očitava neophodnost da se uči i razvija vještina koja nam donosi dobrobiti ali koja je korisna i za našu okolinu. Premda je trening ponekad izuzetno zahtijevan i za um i tijelo izazovan do krajnjih granica, on se uvijek izvodi radi poboljšanja forme i studentovih sposobnosti.
Posljednji znak je Tai što se može prevesti kao supstanca, objekt, stvarnost, stil, oblik, lik, tijelo. U ovom kontekstu uobičajeno se koristi prijevod u značenju tijelo i ukazuje na poruku da naša tjelesna forma treba biti uzgajana do vrhunca ljudskih sposobnosti. Čovjek je ograničen samo svojim osobnim ograničenjima, a ti zapravo samo-postavljeni limiti zapravo niti ne postoje.
Ichinyo se odnosi na komplet, cjelinu, sve, jednost i očito ukazuje na ideju sjedinjenja. U ovom konkretnom slučaju označava sjedinjenje uma, vještine i tijela ne bi li nastao Kempo ratnik (Bushi), zapravo kompletna osoba. U Kempu um i tijelo sačinjavaju ne djeljivu cjelinu a tehnika je ta koja ovaj odnos reflektira. Tehnika odražava um dok tijelo nosi tehniku.
U tradicionalnom svijetu japanskih borilačkih vještina sjedinjenje Uma, Tijela i Tehnike se smatra najvišim ciljem, najvišim postignućem u praksi. To je zapravo smisao ratnikova treninga. Premda ovaj filozofski postulat možda ne izgleda lako shvatljiv, ako pogledamo situaciju u praksi je on uvijek prisutan i zapravo očit. Naime, na prvom mjestu je razvoj tehničkih komponenata vještine i stalno studentovo usavršavanje u njima. Studenti i pristupaju vježbanju da bi naučili specifične kretnje koje karakteriziraju pojedinu borilačku vještinu. Možemo reći da je tehnički aspekt ono prvo vanjsko i samim tim lako vidljivo. Međutim, uz razvoj tehničkih aspekata prakse, izuzetnu važnost treba posvetiti vježbanju druga dva aspekta, to jest adekvatnom kondicioniranju, pa samim tim i razvoju uma i tijela. Na određeni način zapravo treba osnažiti um i tijelo. Premda površno gledano izgleda de je tehnička komponenta u domeni tijela, nikad nije dostatno naglasiti da tehnička izvedba jednako tako, a posebice na višim razinama izvedbe, uvelike ovisi o stanju uma.
Stoga, radi lakšeg usvajanja gradiva, možemo uvesti kvalifikaciju po kojoj kroz trening Kempa radimo na razvoju slijedeća tri različita segmenta, koji oblikuju Kempoku : tehničkoj obučenosti, razvoju adekvatnog tjelesnog statusa te mentalnom kondicioniranju.
Majstori modernog japanskog Karatea također naslijedili su neke od tradicija s Okinawe. Master Funakoshi Gichin tvorac "Shotokan" karatea popularizirao je frazu "Karate ni sente nashi", dok je njegov učenik Hinori Otsuka osnivač "Wado Ryu" škole inzistirao na "Shin Gi Tai" konceptu. No unatoč tome u suvremenim borilačkim vještinama se često javlja vrlo pogrešan koncept, a to je da je tehnika jedino na čemu treba insistirati. Naravno tehnika jest ključ svega i centar oko koje se okreće sva praksa na treninzima. No preferiranje tehničkog usavršavanja, dok se drugim aspektima, to jest direktnom kondicioniranju uma i tijela uglavnom ne pridaje adekvatna pažnja nikako ne vodi adekvatnom razvoju bushi-a. Dakako da sa Kempo aspekta to uvelike promašuje njegove terapeutske i spiritualne karakteristike, no ovo i sa borilačkog aspekta vodi rađanju zablude koja kaže da ukoliko smo tehnički dobri onda ćemo biti efikasni i u borbi. To jednostavno nije istina i vrlo je isključivo gledanje na ideju samoobrane i borbu općenito. Općenito, mnogi vježbači borilačkih vještina jednostavno ne vole tu činjenicu da i oni sa slabijim tehničkim mogućnostima, u fizičkoj konfrontaciji mogu biti efikasniji od onih sa dobrim tehnikama, naravno ukoliko su tjelesno ili mentalno bolje kondicionirani.
Nastavak na slijedećoj stranici