SHIN: «SNAGA UMA»

Shin

   U ovom odjeljku će  u skladu s Shin Gi Tai principom slijediti tekstovi o onome što uvjetno nazivamo «snagom uma». Zapravo da možemo reći da se na određeni način radi o načinima njegovog uvježbavanja i osnaživanja. Ovaj proces «osnaživanja uma» zasnovan na razvoju svjesnosti, sadrži principe koji izviru iz budističkih spiritualnih tradicija i u određenim aspektima su istovjetni. Međutim, istodobno ovi principi su i sastavni dio tehničkog kurikuluma Kempa, to jest prakse Kata i prakse Kumitea.

Jiyu kumite-"klinč"

   Kako je Kempo borilačka vještina, za ilustraciju valja pogledati kako um funkcionira u borbi. Često ćemo analizirajući naš Kempo Kumite ili borbe praktičara drugih borilačkih vještina, primijetiti da vježbači sa superiornim tehnikama nisu uvijek i oni koji su u kumite-u ili borbi uspješniji. Ovo vrijedi jednako na sportskim mečevima, u kempo kumiteu, i dakako posebice u realnoj situaciji samo obrane gdje je stresna razina najveća. U Kumiteu ćemo često primijetiti da vježbač koji je dobio udarac, premda možda i minornih posljedica, iznenada doživi „pad volje“, počinje oklijevati, što ga unatoč na mogućim boljim tehničkim kvalitetama stavlja se u strateški lošiji položaj. Kod natjecanja to znači gubiti borbu, u realnoj situaciji to može značiti i gubitak života. Slično, ali nasuprot tome, možemo vidjeti da netko skromnijeg tehničkog znanja, zbog adekvatnog mentalnog koncepta i razine povjerenja u svoje tehničke sposobnosti, u Kumiteu biva izuzetno problematičan po protivnika kako na natjecanju, tako i u Kempo kumiteu. U realnoj samo obrani (na ulici) mentalni aspekt je od presudne važnosti.

   Ovo ilustrira kako borbe često mogu biti dobivene ili izgubljene čak prije no što su razmijene tehnika i započele. Svima je manje više jasna važnost vrijednog i napornog vježbanja, ali sama ideja koja je krucijalni aspekt ne samo Kumitea već i same suštine Kempa, mnogima često bježi. A to je stanje Uma, odnosno emocionalna i mentalna stanja te njihov utjecaj na tjelesnu praksu. Osim različitih “mentalnih postignuća”, to jest razina svjesnosti, ovo područje također pokriva i cijeli niz psiholoških aspekata poput motivacije, volje i sl. Također, vrijedno je promotriti adekvatno psihološko stanje vježbača pri usvajanju i izvođenju svih tehničkih aspekata prakse, a ne samo Kumitea. Zapravo adekvatno psihološko stanje mora uvjetovati način kako se tehnike izvode. Dakle, kod razmatranja tehničke obučenosti Kempoke, kod analize njegove «tehničke snage», treba se zapitati nekoliko pitanja. Hoće li samo treniranje tijela kroz ponavljanje blokova, udaraca, poluga I bacanja I njihovo uvježbavanje “do savršenstva” također utrenirati um da bude “nepokretan” pod pritiscima? Hoće li samo jednostavno angažiranje u teškom tjelesnom vježbanju razviti naše karaktere? Što razlikuje Kempo trening od sportskog treninga, to jest kako se Budo razlikuje od sporta? Površno gledano vrlo je jednostavno odgovoriti na ova pitanja, ali u stvari nije. Odgovor na prvo pitanje je i da i ne. Teški fizički trening je imperativ za razvoj ispravnog psihološkog i u krajnjoj instanci spiritualnog stanja uma, ali taj isti teški trening mora biti postavljen i upotrijebljen sa ispravnim stavom, intenzitetom i ciljevima. Iz ovoga slijedi i odgovor na pitanje o različitosti između sportske prakse i Kempo treninga, a ona je izuzetno vidljiva u pristupu prema Kumiteu.

Jiyu kumite- Yoko geri

   Tradicionalno, sa Budo aspekta, stav I intenzitet pri praksi Kumite-a, moraju sadržavati “borbenu potpunost” – to jest Riai. Napadi Semetea moraju biti snažni i imati fokusiranu namjeru. Ukoliko Ukite ne uspijeva kontrolirati napad, mora zbilja osjetiti da griješi, mora osvijestiti rezultate svojih pogrešaka. To naravno ne znači da Semete treba unatoč Uketeovoj nesposobnosti, po svaku cijenu nastojati ga udarii i ozlijediti, ne bi li ovaj “bolje naučio”, ali to svakako znači da vješt Semete, posebice, ako je toliko tehnički i mentalno kvalitetniji, Ukitea uvijek treba “držati na rubu”. Semete treba Uketeu omogućiti primjenu i izvedbu efikasnih i realnih tehnika, ali bez prevelike suradnje. Semete ne smije varati svog Ukitea.

   Postoje ratličite metode treninga za razvoj uma kroz Kumite, dakle i za razvoj Riai-a to jest “borbene cjelovitosti”, no važno je reći da ovakvo prakticiranje mora biti praćeno i razvojem studentove sućuti. Kempoka nije surovi ratnik, već jednostavno netko tko ne izbjegava teškoće i ne bježi od odgovornosti, a karakter bi trebao biti prije blag no oštar. Stoga je izuzetno bitno da niti jednog momenta u Kumiteu ne prevlada želja za ozlijeđivanjem partnera ili neki slični «niži» poriv. Realistično uvježbavanje i adekvatna «vibra» u Dojou, nikako ne služe uzgajanju agresivnosti, veličanju Ega ili igrama dominacije, već dapače, ukazuju na zrelost i ozbiljnost koja vode u dosezanje razumijevanja i razvoju vježbača. Na kraju i spiritualna praksa zahtijeva ozbiljnost i predanost, a fizička praksa u Kempu, pa tako i praksa Kumitea, zapravo samo polažu stepenice za više dosege.
   Stanje uma, razina svjesnosti, ali uostalom kao i stanje našeg tijela, su nešto što nije djeljivo na vrijeme u Dojou i ono izvan njega, jer ovi principi za razliku od tehničkog usavršavanja, utječu i na naše svakodnevno življenje, odnosno naš osobni razvoj. Shvatiti ovo znači biti na Putu, a dublji ulaz u ove aspekta prakse znači mogućnost za puni razvoj psihološkog, mentalnog i spiritualnog potencijala vježbača.