POVIJEST I RAZVOJ KEMPA/KARATEA

M.Basho (1644-1694)
"
Ne slijedi stare Majstore,
već slijedi ono što su
stari Majstori slijedili”

   Kao što je već rečeno, Chushinkan Kempo Karate se ne trenira već uči ili još bolje rečeno studira. Uobičajeno, većina        karate vježbača se vrlo malo bavi teoretskim radom u koji uz taktiku, anatomiju i fiziologiju,  filozofiju, svakako spada i izučavanje povijesti. Zašto uopće treba izučavati povijest Karatea, zar nije dovoljno samo vježbati. Ukoliko poneki još i nalaze smisao u izučavanju povijesti vlastitog stila ili škole, zbilja im biva teško razumijeti zašto izučavati i ostale pravce vježbanja.
Odgovor je zapravo jednostavan. Karate je prolazio dug period formiranja od nečega što možemo nazvati pra izvorom, da bi se danas manifestirao u cijelom nizu različitih škola i stilova koji sebe predstavljaju kao konačnu i gotovu formu. No sve vanjske različitosti iskazane stilskim karakteristikama u izvođenju tehnika i relativno različitim taktičkim pristupima počivaju na određenim istim zajedničkim principima. Baš kao u budističkoj sutri (Prajnaparamita) koja parafrazirano kaže da svi oblici dolaze iz “praznine”, a tek u vanjskoj pojavnosti naši umovi im daju konačni oblik. Upravo tako i različiti stilski izričaji Kempa i Karatea počivaju na zajedničkim izvorima i principima, a tek vanjska manifestacija čini školu ili stil.
  Svoju vlastitu praksu valja staviti u kontekst sličnih nastojanja i zemljopisno i povjesno, ne zatvarati se u iluziju samodostatnosti, jer onda nikada sebe i svoju školu, dakle svoja uvjerenje ne testirate u širem kontekstu. To znači stvarno razumjeti svoju praksu. A  da bi razumjeli vlastitu praksu i principe, jedan od načina je sigurno i analiza povjesnih činilaca.Treba putovati kroz povijest, vidjeti tokove prijenosa znanja, pokušati razumjeti razloge za različita  promjene koje su se dogodile u praksi i shvatiti što je to okosnica kempo karate puta, vidjeti što nam to stari majstori poručuju.

  Na ovoj stranici donosimo samo osnovnu konstrukciju, dok cjelu, vrlo opširnu studiju možete pronaći u odjeljku “za članove”.

RANA POVIJEST
1. Antička grčka: “Rani utjecaj Zapada”, Aleksandar Makedonski, Pankration, grčki ratnici u Indiji
2. Indija: Izvorište tehničke, taktičke, metodološke i filozofske osnove daleko istočnog borilaštva, Kšatrije, Pentyak Silat, Vajramukti, Budha
3. Kina: Učenje putuje na Istok, Bodhidharma, Chaan, Shaolin, Chuan Fa, bokserski ustanci
OKINAWA-ZAPAD
1. Važnost kata u kempu s Okinawe: “Karate bi i bez kata bio dobra borilačka vještina, ali ne bi bio karate”

Okinawa mapa

2. Osvrt na Bubishi (Wu Pei Shih): Drevna kineska knjiga o Chuan Fa, koja se rukom prepisivala među majstorima   s Okinawe i koja je ostavila ne sumljiv utjecaj na formiranje danas znanih škola i oblika karatea.
3. Povijesna dešavanja koja su utjecala na formiranje Karatea: Popis događaja, kronološkim redom koji su utjecali da se izvorni Tode, odnosno Kempo transformira iz obiteljske vještine u danas znani “Dojo Karate”
3. Razvoj glavnih škola: Shuri, Naha i Tomari: Opis izvornih Ryu Ha, na osnovi njih nastalih Karate stilova, kratke biografije velikih Majstora, popis kata po pripadnosti pojedinoj školi.
4. Ostali: Škole i učitelji sa Okinawe koji nisu ušle u glavne razvojne struje
5. Mješani utjecaji (prelazak u Japan): Škole s Okinawe nastale na mješanim utjecajima glavnih struja, prelazak na glavna japanska otočja
6. Japanski naslijednici: Formiranje Karate škola u Japanu, ali ne kao podružnica glavnih Ryu Ha s Okinawe, već kao autohtonih japanskih pravaca
7. Utjecaj Zapada. Karate odlazi na Zapad, izvorne škole imaju svoje predstavnike, no tek je sve japanska popularizacija karatea pokrenula “osvajanje” Zapada, a  taj isti Zapad je dao svoj doprinos definitivnom formiranju onoga što danas znamo pod nazivom Karate