MEDITACIJA I BUDIZAM- 1. dio

Zazen


   Kao što je već na drugom mjestu rečeno, u Centru SHIN se proučavaju različite vrste meditacijskih praksi, a redovito se prakticira kineska chan meditacija. Osim toga sama kempo  praksa svoje metodološko, filozofsko i spiritualno uporište nalazi kako u japanskom zenu tako i u shingon budizmu. Kako bilo svi tipovi meditacijske prakse koji su se izučavali ili se trenutačno prakticiraju u našem Centru spadaju u budističke prakse meditacije i po svojim metodama i ciljevima razlikuju se od većine meditativnih praksi koji dolaze iz nekih drugih škola, filozofija i religija.
   Za razumijevanje konteksta budističke meditacije, nužno je poznavanje nešto od općih načela i povijesti budizma te iz njih izvedenih iskustava koja su utjecala na formiranje različitih oblika budističkih praksi.Ovaj tekst će pokušati odgovoriti na dva pitanja : što je budizam i što je to meditacija?
   Premda odgovori na ova pitanja u današnje doba opće razvijene komunikacije i shvaćanja svijeta kao globalnog sela izgledaju potpuno jasni, barem većini osoba koje ova tematika zanima, različitosti u izvorima odakle izvru informacije te diferencijacija u shvaćanjima istih, nameću potrebu da se o njima detaljnije progovori.
MEDITACIJA
   Termin meditacija je opće prihvaćen u gotovo svim duhovnim praksama te je općenito upotrebljen u filozofskim konotacijama. Kako termin meditacija dolazi iz latinskog jezika i ima korijen u riječi «meditari» što znači «razmišljati ili snivati», opće prihvaćena zapadna definicija riječi meditacije je : «razmišljanje» te iz toga izvedeno «udubljivanje u problem» ili «duševno razmatranje». Ovi termini, uvjetno rečeno, samo indirektno opisom dopiru do značenja i prakse budističke meditacije, a u suštini su njihova potpuna suprotnost.
   Osnovni cilj budističke meditacije, bez obzira na oblik prakse, je razvoj pažljivosti i svjesnosti. To pojednostavljeno rečeno znači «biti svjestan događanja bez vezivanja za ono što se događa». Premda jednostavno za poimanje, nije lako provesti u praksi. Međutim postignuća u budizmu i onako nisu nešto čime bi se trebali opterećivati. Pažljivost i svjesnost se ne vježbaju da bismo smo od njih nešto dobili, već kako bismo vidjeli stvari (sve pojave) onakvima kakve one zaista jesu.
Naš um je razvio uvjetovane obrasce ponašanja uskih gledišta (bez obzira na osobnu širinu interesa) i usmjerene ciljevima koje mu određujemo. Takav je um suviše vezan za svoje osobne kreacije bez obzira na realitete zbivanja. Rezultat ovakvog djelovanja je um koji nas razdvaja od svega, kako naš um od našeg tijela, tako  i naš cijeli psihofizički sustav od ostatka univerzuma.
   Budistička meditacija je ustvari lijek koji nam omogućuje da razumijemo ovu «shematiziranost» koja prevladava u našem iskustvu, omogućuje pogled na iste stvari iz drugačijeg, stabilnijeg, mentalnog središta. Na takav način počinjemo percipirati i suptilnije aspekte naše svijesti. Meditacijska praksa je način da se svoju egzistenciju prestanemo provoditi sjećajući se ljepše prošlosti i snatreći bolju budućnost. Uči da budemo prisutni sada i ovdje. Takvi uvidi vode cjelovitijoj spoznaji samoga sebe što je osnova za razumijevanje svijeta oko nas.
   Meditacija je osnovno sredstvo promjene u budizmu, ali se dobrobiti većine budističkih meditacijskih praksi mogu iskusiti bez obzira na to da li se proučava budhadharma, odnosno bez obzira na nečije osobno duhovno opredjeljenje. Drugačije rečeno, nitko ne mora biti budist da bi iskusio dobrobiti budističke meditacije.
S druge strane mnogi odgovori na pitanja koja se javljaju tijekom prakse, a posebice pri primjeni stečenih iskustava u svakodnevnom životu, dani su kroz budističko učenje. Studiranje će pomoći da praksa pa tako i rezultati budu snažniji, potpuniji i bez ograničenja.
BUDIZAM
   Budizam je već neko vrijeme, a posebice nakon Drugog svjetskog rata, prisutan na Zapadu. U današnje doba su mnogi budistički termini uporebljavaju često netočno shvaćeni i izvan konteksta. Meditacija, karma, zen, nirvana, prosvjetljenje su riječi s kojima su mnogi bliski a da zapravo ne znaju njihovo značenje. Stoga postoje i mnoge ideje o tome što je to budizam. Za jedne to je «ateistička religija», za druge «način razmišljanja i življenja», za treće «sublimna duhovna praksa» ili pak «samo još jedna od velikih svjetskih religija».Jednostavno rečeno, budizam je ustvari Buddhino učenje. To je ono učenje koje je povijesni lik, princ Siddharta Gauthama, Buddha nakon probuđenja, dao svijetu.
BUDDHA 

Sidharta Gauthama Buddha - kip Afganistan
   O životu Sidharte Gauthame Buddhe i njegovom učenju može se pronaći mnoštvo tekstova koji su vrijedni za proučavanje što toplo preporučujemo. Na ovom mjestu za potrebe naše materije potrebno je reći da je Buddha bio čovjek koji je to ostao i  nakon svog probuđenja, te da je svoje učenje namijenio ljudima. Ono ne odgovara na «konačna» pitanja, već nudi uvid u istinu ili tradicionalnim rječnikom rečeno, to je učenje koje govori o dokinuću patnje.
ŠKOLE BUDIZMA
   Vremenom, šireći se iz Indije budizam je poprimao različite oblike. Kako osnovna budistička teza kaže da «sve je mijena» te da ništa trajno ni nepromjenjivo ne postoji, tako je i budističko učenje nastojalo uskladiti se s novim uvjetima i prilikama. Svi različiti smjerovi budizma imaju zajedničku premisu da je prosvjetljenje osobno iskustvo spoznavanja istine.
   Sve budističke škole i pravci prepoznaju se po uvažavanju osnovnih budističkih postulata poput Tri pečata, Četiri plemenite istine ili Dvanaest karika uzročnosti. I sve su očuvale osnovna moralna načela kao psihološku i sociološku osnovu.
Na ovom mjestu samo ćemo ih imenovati u skladu sa uvriježenom klasifikacijom:
   HINAYANA (THERAVADA) - „Malo vozilo“ ili „Učenje starih“
   MAHAYANA -„ Veliko vozilo“
   VAJRAYANA – „Gromovito vozilo“
TIPOVI PRAKSE I NJIHOVI CILJEVI
   Tradicija meditacije svoje osnovno uporište nalazi u tekstu pod nazivom Satipatthana Sutra ili «Govor o temeljima sabranosti pažnje» koja je pisana na osnovu riječi samog Buddhe. To su riječi kojima se on obratio svojim bivšim učiteljima i objasnio im načela svoga učenja. U tom govoru Buddha upućuje na načine kako se njeguje pažnja tako da se promatra «…tijelo u tijelu…. ; …osjećaje u osjećajima… ; …um u umu… ,te ….objekte uma u objektima uma….», što je poziv na «opću pažnju» i uranjanje u «ocean svjesnosti».
Sutra Hannyashingyo

   Iz ove ideje izrasle su različite metode meditacije razvijajući se s novim školama i pravcima, koje svoju pažnju poklanjaju različitim aspektima kojima se iskazuje čovjekov psihofizički sustav, te razvijaju svjesnost uma, tijela i govora…..
Osim pomnosti na dah ili neke druge tjelesne funkcije, koriste se tehnike vizualizacije, određenih «svetih» slikovnih prikaza (mandale) i drugih različitih  simboličkih objekata, čitaju se različiti tekstovi (sutre, dharani) i izgovaraju različiti zvukovi (mantre), koriste se različiti tjelesni pokreti (prostracije) kao i pokreti ruku (mudre).
   Ovaj veliki izbor metoda mentalnog treninga i objekata meditacije koje nudi budističko učenje zapravo je dijapazon različitih tehnika podesnih za različite individualne potrebe, temperamente i sposobnosti. Pa ipak sve te metode se na kraju stapaju u «put sabranosti pažnje» što i jeste suština, srce budističke meditacije, ali indirektno i budističkog učenja uopće.
   

Nastavak na slijedećoj stranici