KI

Termin Ki (Chi) se često javlja u daleko istočnim borilačkim vještinama. Važan je dio prakse i filozofije mnogih škola, a kod nekih, poput Tai Chi-a, Hsing I-a i Pa Kua Chang-a, esencijalni dio svih misli i aktivnosti. U japanskim borilačkim vještinama termin Ki se često javlja u različitim kontekstima. Kod nekih škola znači jedno, kod nekih drugo, a kod trećih i jedno i drugo. Naime termin Ki se najčešće razumije kao japanski prijevod kineskog termina Chi, filozofskog izdanka taoističke alkemijske prakse, koji opisuje univerzalnu kozmičku energiju, te koji kada se radi o ljudima, označava njihov bio energetski potencijal, realiziran ili ne. S druge strane termin Ki se uzima kao sinonim za duh (spirit) i to posebice duh ratnika. Ono što će mo pokušati razjasniti u ovom tekstu je povezanost ova dva koncepta i njihova refleksija na našu Kempo praksu.

POVIJEST OKINAWA KIKO
   Važan dio prakse tradicionalnog Kempo karatea sa Okinawe je i Kiko praksa. Termin Kiko je zapravo otočki izgovor kineskog termina Chi Kung, energetske prakse tako bliske kineskim izvorima Kempa. Zapravo Chi Kung praksa svoje korijene ima u taoističkim tradicijama koje su Kini egzistirale i prije dolaska Bodhidharme na kinesko tlo, no Kempo tradicija svoju praksu vezuje isključivo uz Bodhidharmino naslijeđe.
   Po predaji po izlasku iz svoje pećine, on se pojavio se sa tri teksta, koja su bila izuzetno uvažavana pa stoga i nazivana sutrama. Dva od ovih tekstova, od kojih je jedan bio Yi Gin Ching (muscle/tendon changing classic), a drugi Shi Soei Ching (marrow/brain washing classic) su izuzetno uzjecala na razvoj kineskih energetskih vještina, dok je treći zvan Shi Pa Lohan Ching bio izravni uzor za nastajanje Sanchin Kate i to ne u njenom vanjskom fizičkom obliku, već po meditativnom i energetskom principu prakse. Dakle, sva tri spisa su zapravo bila energetske (chi kung) vježbe meditacije koje su redovnici trebali izvoditi u svrhu dosezanja velike fizičke snage, vitalnosti i dugog života. Shi Soei Ching je kako kaže tradicija, također mogao biti korišten isključivo kao spiritualna praksa, u svrhu dosezanja prosvjetljenja, to jest stanja Budastva.
   Monasi hrama Shaolin su doista bivali osnaživani nakon prakse Yi Gin Ching-a. Ova praksa i općenito ideja koja stoji iza nje, su se dobro uklapale sa novim uvidom u Budizam i njegovu filozofiju, onako kako ju je podučavao Bodhidharma. Kako je njihova vještina u ovoj praksi napredovala, počeli su primjećivati usputni efekt ove prakse (posebice Yi Gin Chi kung-a). Naime tijelo se s vremenom zbilja promjenilo u snažnije tijelo, što i jest bila svrha ove vježbe, no primjećeno je da su praktičri postajali sposobni izdržati udarce punom snagom u svoje tijelo, bez ikakvog bola, ozlijede ili čak hematoma. Na ovoj ideji su zasnovani i neki kasniji sustavi vježbanja poput «Željezne košulje» chi kung-a i sličnih.
  Shi Soei Ching i Yi Gin Ching su stvorene kao komplementarne u svojoj prirodi. Uobičajeno je bilo započeti sa Yi Gin chi kungom i raditi ga kroz period od jedne do tri godine, prije no što se bolji rezultati mogu uočiti. Nakon toga se može početi sa praksom Shi Soei chi kung-a koji za borilaštvo nije neophodan ali je izrazito koristan.
   Kako bilo, svrha Yi Gin chi kunga je da «promjeni» mišiće, tetive, organe itd u fizički snažnije mišiće, tetive, organe itd. Dobrobiti ovih vježbi su višestruke: povećana mišićna efikasnost, povećana vitalnost, povećana fleksibilnost, bolje zdravlje, više energije te već navedena dodatna sposobnost da se izdrže udarci punom snagom bilo gdje po tijelu (uključujući, genitalije, grlo, pleksus..). Stoga je jasno zašto su mnogi praktičari borilaštva zaključili da je ovo izuzetno važna i korisna praksa.
   Sa prelaskom kineskih borilačkih vještina na Okinawu, prešle su i ove izvorne enegretske prakse. Slično kao što je Chuan Fa postao Kempo, tako je i termin Chi kung, kao što je već rečeno, po prelasku na Okinawu dobio naziv Kiko. Specifično, Yi Gin chi kung se zove Ekkin Kiko, dok je Shi Soei chi kung znan pod imenom Senzui Kiko, a Shih Pa Lohan Kung je znan kao Juhachi Arakan Shau ili Sanchin.
  Zanimljivo je primjetiti da ovu praksu, doduše u ponešto promjenjenim oblicima, posjeduju i vježbači Naha i vježbači Shuri škola. Informacije i upute stigle u Chushinkan dolaze preko Matsumura Seito Shorin Ryu-a, gdje postoje vježbači koji su kroz svega godinu do dvije ove chi kung prakse postigli nevjerojatnu otpornost na udarce. No, bez obzira na atraktivnost takvih postignuća, opet valja napomenuti da se ove prakse izvorno rade iz potpuno drugih i puno važnijih razloga. Valja i napomenuti još jedan, za Kempoke vrlo bitan razlog,a to je da će Kiko praksa svojim meditativnim aspektom potpomoći sjedinjenju uma i tijela, podići vitalnost izvedebe i profiniti I unaprijediti vaše Kempo tehnike u svakom smislu.
  Kako zapravo djeluje Kiko praksa? Na kakav to način Ki osnažuje naše tijelo? Pojednostavljeno rečeno, Ki se akumulira, pa potom «tjera» u cirkulaciju kroz tijelo i ekstremitete ispunjavajući ih čineći ih time snažnijim. Banalizirano rečeno, otprilike radi se o razlici u čvrstini između pune i prazne limenke (piva npr.), gdje je tjelo ispunjeno Ki-em, toliko snažnije od tijela praznog od Ki-a.
  No prije no što progovorimo o Ki praksi, moramo prvo razlučiti što je to zapravo KI, a odgovor potrazite na slijedećoj stranici.

 Na stranicama za članove donosimo tekst: "SANCHIN I OKINAWA KIKO RENSHU" o povezanosti Sanchin kate i chi kung prakse sa konkretnim teoretskim i praktičnim uputama.