GI (ili Waza): «SNAGA» TEHNIKE

   Na ovima stranicama ćemo govoriti o onome što je prvo vidljivo kod neke borilačke vještine, a to su za nju karakteristični različiti tjelesni pokreti, to jest „tehnike“. Može se reći da je zapravo ono što prvenstveno okuplja praktičare pojedinih borilačkih vještina, upravo proučavanje za tu vještinu karakterističnih „tehnika“. Ovo vrijedi za početnike koji te nove kretnje žele usvojiti, kao i za iskusnije vježbače koji ih žele usavršiti. Dakako tako je i u Chushinkan Kempo Karateu.  Tehnička izvedba je svakako vrlo važna, no lako je moguće da, ovi pokreti ostanu „prazni“, ogoljeni na tjelovježbu ili nekakav  estetski iskaz.
   Ovdje dolazimo do pitanja što je to što ispunjava pojedinu tehniku, što je to što golim pokretima daje funkcionalnost, što je to zapravo „snaga tehnike“?
   Odgovor je višeslojan: to je prvenstveno razumijevanje principa na kojima ove tehnike počivaju, zatim na drugom mjestu to je razumijevanje adekvatne uporabe (primjene) ovih tehnika, a sve to uvažavajući činitelje znane kao vrijeme i prostor. Da pojasnimo, u skladu s “kružnom” metodologijom poduke Kempoka vježbajući napreduje i usvaja određene nove pokrete, a s vremenom uči i njihovu primjenu. Vježbajući, Kempoka usavršava kako u izvedbi tehnika, tako i i u njihovoj primjeni. Međutim, proces nije zaršen, krug nije zatvoren, jer s vremenom, mjenjajući parametre poput vremena ili prostora, student  se podučava i drugačijim, naprednijim načinima uporabe određenih već usvojenih tehnika istodobno učeći i nove tehnike... i krug počinje nanovo. 
  

Dakle možemo reći da stranice koje slijede u ovoj grupi zapravo ne govore  samo o tehnikama, već čak i više o onome što te tehnike ispunjava, o onome što ih čini efikasnima i što njihovu primjenu diže na puno višu razinu. Tekstovi su zbog obimnosti i lakšeg snalaženja podijeljena na četiri grupe: Opći principi, te Kihon, Kata i Kumite.
  U odjeljku o Općim principima govorimo o nekoliko gotovo fizioloških nužnosti za kvalitetnu praksu Kempa, dok odjeljci Kihon (osnove), Kata (forma) i Kumite ("borba") predstavljaju «trojstvo» na kojem počiva praksa Kempa i tradicionalnog Karatea općenito.

   Kata i Kihon i Kumite proizilaze jedan iz drugog i opet uviru jedan u drugi, neraskidivo povezani. Poseban akcent u Chushinkanu je na među odnosu Kate i Kumita, relaciji koja je modernom Karateu postala gotovo nepoznanica. Što se Kihona tiče, je on istodobno polazište, ali i neupitan oslonac kojem se nanovo i nanovo vraćamo ne bi li naša Kata i naš Kumite dobili na kvaliteti. U Kumiteu zapravo isprobavamo koliko nam je dobar Kihon. Koliko dobro su nam «legle» tehnike i da li smo u mogućnosti zapravo ih primjeniti s partnerom, sa kolikom tehničkom korektnošću, pravovremenošću, i tjelesnim i mentalnim fokusom. Kihon je opet u svrhu uvježbavanja «izvučen» iz Kata, da bi se pojedini elementi lakše tehnički savladali, ali i da bi mentalni fokus bio na manjoj cjelini, opet radi njegovog lakšeg usavršavanja. Dakle, svaka Kata zapravo ima svoj Kihon i svoju razinu Kumitea. Kihon, to jest manji segmenti Kate su izuzetno pogodni za usavršavanje uma i tijela, to jest mentalnog fokusa  uz naglasak na finese i detalje u tehničkom usavršavanju, te specifični razvoj snage i brzine za pojedinu tehniku ili sekvencu. Ovo zapravo znači neophodan opći razvoj svjesnosti I pažnje.

   No također ovi manji segmenti Kate izvađeni za individualno studiranje i proučavanje, služe u svrhu sklapanja cijelovite slike-Shakumei kate, koji kroz svoje osnovne (bunkai) i razvijene (oyo) postulate, izravno predstavlja most za Kumite i općenito borilačko umjeće.
   Kumite ima i stanovitu evolutivnu ulogu. Naime, izuzetno je važno u Katama razumijeti principe koji stoje iza pojedinačnih tehnika, a njihovo razumijevanje vodi proširivanju tehničkog (i samoobrambenog) repertoara. Razvijajući ovaj koncept dalje, kroz Kumite, rađaju moguće brojne tehničke varijante (varijacija u stavu, hvatu i slično) – Henke, osnovnog principa i osnovne tehnike.
   Ako ovako sagledamo razumijevanje, studiranje i praksu Kata, onda nam u potpunosti postaje jasno zašto su nekad mnogi od starih vježbača na Okinawi, pa i majstora znali samo dvije do tri kate. Kate sadržavaju i Kihon i Kumite, pa ovakvo studiranje u potpunosti opravdava termin koji je koristio Master Choki Motobu kada je kate (posebice Naihanchi katu) zvao «borilačkim sustavima», dakle samostojinim i cjelovitim jedinicama. Dakle, uz mnoge druge aspekte Kata je  ishodište cijele borilačke priče, pa time i znanja o Kumiteu, to jest njegovog cijelog tehničkog i strateškog  izričaja.
 

Na stranicam za članove preporučamo tekst: “SVIJET UDARAČA I SVIJET HVATAČA"-tekst govori o podjeli koja postoji u svijetu borilačkih vještina, posebice s osvrtom na Japan i reformaciju borilačkih vještina u okviru Meiji obnove i način kako se Karate u svojoj evolutivnoj transformaciji uklopio u nju kao i što je iz toga uslijedilo, te donosi analizu različitosti praksi u suvremenom, sportski orijentiranom karateu spram tradicionalnog Kempo Karatea.