FLEKSIBILNOST TETIVA I MIŠIĆA

   Kempo praksa kao važan dio tjelesne performanse podrazumijeva adekvatnu fleksibilnost kako mišićja tako i tetiva i ligamenata. Adekvatna fleksibilnost podrazumijeva jednu srednju granu istezanja, koja dakako sa aspekta ne utreniranog promatrača izgleda izuzetna. Međutim postoje škole borilaštva, poput Tae Kwon Doa ili neke metode vježbanja poput Hatha Yoge, koje razvijaju daleko veću fleksibilnost no što je to za Kempo neophodno.
   Velika amplituda tjelesnih pokreta koju daje izuzetna fleksibilnost je dakako poželjna sve dok se ne radi o hiper fleksibilnosti što se sa Kempo stajališta smatra neuravnoteženim tjelesnim stanjem i to iz razloga što hiper fleksibilna stanja ligamenture i tetiva gotovo uvijek uvjetuju i njihovu manju snagu i čvrstinu, koja je pak neophodna za bolje unificirano djelovanje cijelog muskulaturno-skeletalnog sustava, pa samim tim i izvođenje Kempo pokreta, te izbjegavanje ozljeda. Pojednostavljeno rečeno tetiva mota biti gipka i snažna istodobno, jer snažni mišići ne trpe slabu ligamenturu.
   Dakle, dosezanje adekvatne fleksibilnosti je neophodan zahtijev za svakog Kempoku. Dobrobiti koje iz nje proizilaze su ne omeđena amplituda pokreta, te razvoj brzine kretanja koja ovisi o mišićnom stanju, ali prvenstveno dolazi iz opuštenosti, a za nju je pak fleksibilnost  neophodna tjelesna pretpostavka. Vrijedno je napomenuti da je fleksibilnost tjelesna karakteristika koja s godinama prva posustaje. Naime fleksibilnost se prva gubi, pa eksplozivnost, pa tek na kraju snaga koju je moguće održavati do u relativno kasnu dob. Stoga je izuzetno važno ne samo postizanje već i održavanje adekvatne fleksibilnosti i to ne samo za Kempo praksu, već za život općenito.
   Naime, već spominjani «sjedelački» način života modernog čovjeka, uvjetovao je nastanak još jednog zdravstvenog problema, a to je nedostatak fleksibilnostii i to kako fleksibilnosti tetiva i ligamenata, tako i mišićja. Po podatcima Američke akademije obiteljskih liječnika 80% svih Amerikanaca barem jedan put u njihovim životima potraže liječničku pomoć radi bolova u leđima. Kiropraktičari i ortopedi tvrde da se 60% cjelokupnog bola u leđima može izbjeći adekvatnom brigom o njima, što prvenstveno uključuje istezanje mišića privlakača, istezanje lumbalnih paraspinalnih mišića (i dakako osnaživanje prednjih mišića trupa).
    Što se Kempo Karate prakse tiče, odrasli, ali sve češće  jako mladi ljudi i djeca koji započinju s treningom uobičajeno imaju limitirani opseg pokreta u mnogim zglobovima. Ključ za razvijanje većeg opsega kretnji u zglobovima leži u ispravno i redovito postavljanje tih zglobova u pokret koji ima širi opseg kretanja. U tradicionalnom karateu, mnogi vježači nisu sposobni udarati više od razine koljena. Premda se ovo smatra tradicijom karatea sa Okinawe «noge za gedan, ruke za jodan», korisno je uvježbavati i visoke nožne udarce, pa makar za njima u realnim situacijama nema nikakve potrebe. Terapeutska logika kaže da ukoliko smo na treningu, adekvatno pripremljeni sposobni bez ozljeda izvoditi visoke udarce, onda će mo one niske biti u stanju izvoditi sa još manje šansi za ozlijedom, te dakako većom brzinom. Kao dodatak, ispravno istezanje glavnih zglobova tijela (kukovi, ramena, leđa), će svakako unaprijediti stavove i kretanje uopće.
   Kako bilo, kao i u slučaju osnaživanja, neki ljudi trebaju više istezanja no što im to regularni Kempo trening pruža. Stoga ćemo u tekstu koji slijedi navesti osnovne principe o kojima treba voditi računa kada se radi na općoj ili specifičnoj fleksibilnosti. Dakle, ne specifične vježbe, već principi na kojima one počivaju, a u grubo rečeno treba voditi računa o slijedećim aspektima:
   1. Kinetičko i statičko istezanje. Valja razlikovati statičko i kinetičko istezanje. Kinetičko istezanje je najčešći tip istezanja koji se sprovodi u Karate Dojoima. Po definiciji, ovaj tip istezanja podrazumijeva da osoba pri vježbanju izvodi brzi «trzaj» u cilju pokušaja da dosegne povećani opseg pokreta koji ne može inače biti dosegnut sporim istezanjem. Ovaj tip istezanja se u suvremenoj literaturi naziva još i balističko istezanje i u novije vrijeme ima mnoge protivnike naročito u liku stručnjaka za fitnes, pa čak i djelatnika sportske medicine. Njihovi argumenti su da ovakav tip vježbanja istegnuću ili čak puknući mišića, te da dobrobiti ovakvog tipa vježbanja ne premašuju rizik od ozljeda. Ovo je nažalost istina no do ovoga ne dolazi radi samog kinetičkog tipa istezanja, već primarno zbog njegovog lošeg izvođenja. Naime, upravo gore opisani «trzaj» o kojem govore protivnici ovakvog tipa vježbanja, ne smije uopće postojati. Ispravna izvedba podrazumijeva osviješteno istezanje do limita te korištenje težine tijela i mišnog angažmana koji samo produžuju putanju do tada dosegnute amplitude. Dakle ne koristi se ideja zaleta, jer tek taj zalet stvara trzaj, koji doista može oštetiti i mišiće i ligamenturu. Kako bilo, istina je da je statičko istezanje puno svrsishodnije i po terapeutskim aspektima i po dosegnutim efektima i po brzini njihova dosezanja, no u okviru Kempo prakse, i ono ima svoje nedostatke o kojima će mo govoriti kasnije. Možda je bolje reći da ispravno kinetičko istezanje ima u okviru Kempa svoje adekvatno mjesto i svrhu. Statičko istezanje se izvodi tako što se odabrana vježba istezanja izvodi do točke u kojoj se osjeća istezanja, ali ne i bol, te zadrži barem 15 sekundi, ali ne više od dvije minute.Također postoje različite varijante statičkog istezanja koje su malo više efikasnije od izravnog statičnog istezanja. Tu se radi o kombinaciji sporih pasivnih pokreta, gdje najčešće partner omogućava silu, sa voljnim izometrijskim kontrakcijama. Postoje dva tipa: a) prvi uključuje voljnu izometrijsku kontrakciju onih mišića koji vuku u istom smijeru kao i ud koji se kreće; b) drugi uključuje voljnu izometrijsku kontrakciju onih mišića koji vuku protiv smjera pokreta. Premda općenito daju veće efekte od izravnog statičkog istezanja, nisu dovoljno sigurne sa terapeutskog aspekta jer mogu dovesti do ozljede zbog pretjerivanja u amplitudi.
   2. Kada se istezati. Valja paziti kada se istezati, to jest prije odnosno poslije koje akivnosti se istezati. U mnogim sportovima i priričnicima savjetuje se istezanje prije treninga ili prije trčanja. Čak i našem Kempo treningu u sklopu "zagrijavanja" radimo određene vježba istezanja prije Kempo tehnika, međutim gotovo nikad se ne radi o maksimalnim amplitudama istezanja, već više o aktiviranju tetiva i mišića u njihovu regularnu amplitudu. To je mjesto gdje valja iskoristiti kinetičko istezanje. Intenzivno, posebice statičko istezanje je zapravo kontraproduktivno prije rigoroznih tjelesnih napora. Istezanje mišića uzrokuje njihovo produljenje, pa uključeni zglob, recimo koljeno, potom ima oko sebe duge istegnute mišiće. Mišići služe da bi poduprli koljeno, nakon istezanja više nisu sigurna podrška tom zglobu. Kada trčimo ili kod Kempo vježbanja, posebice pri radu na vreći ili slično, koljeno je subjekt indirektnih mikro trauma koje nastaju u efektu jako sličnom onome koji trpe amortizeri automobila. Mnogi joggeri vjeruju u dobrobit istezanja prije trčanja, međutim sportski orijntirani fizioterapeuti, i somatopedi, slažu se isključivo sa zagrijavanjem prije trčanja ili Karate treninga. Stoga je upravo nakon intenzivnih aktivnosti poput trčanja ili na kraju Kempo treninga i najbolji momenat za maksimalno istezanje. Mišići su već ugrijani i ukoliko je mišić istegnut, neće nakon istezanja uslijediti nikakva aktivnost gdje će zglob biti izložen udarcima, pa je samim tim i šansa za ozlijedom zgloba puno manja. Osim toga ova jača amplitudapokreta pogoduje mišićnom istezanju pa samim tim  i opuštanju njihova tonusa, što jest logični «izlaz» iz intenzivnih tjelesnih aktivnosti.
   3. Ravnomjerna fleksibilnost. Za vježbanje Kempa, ali općenito i za optimalno zdravlje, važno je izjegavati kako krutost tako jednako i hiper fleksibilnost. No jednako tako važno je razviti adekvatnu fleksibilnost u svim tejelesnim regijama. Naime, osoba može imati krute zglobove u jednom dijelu tijela, a fleksibilne u drugom. Način života, aktivnosti, prethodne ozlijede, koštane limitacije, sve igra određenu ulogu. Uloga dijagnostike je i ovdje presudna. Preporuča se (slično kao i kod vježbi snage), da osvijestite koji dijelovi tijela su posebice kruti, te da na tim dijelovima tijela dodatno radite, posebice statičnim istezanjem, a u svrhu ravnomjernog i podjednakog povećanja opsega kretnji u obje osi, kako u lijevoj i desnoj strani tijela, tako i u njegovoj gornjoj i donjoj polovici.
   4. Um i tijelo:Yoga U Kempo tradiciji, kako znamo, povezuju se stanoviti mentalni i tjelesni aspekti, što je dakako i osnova Yoga prakse. Jednako tako i ezoterijski Kempo Shindan uvijek povezuje tjelesnu i mentalnu krutost, odnosno fleksibilnost. Ove činioce ne valja uzeti kao zdravo za gotovo, već kao osnovni postulat, jer dakako sve ovisi o specifičnom razvoju pojedine osobe i uvjetima promatranja. Dok ovaj Kempo stav može biti podložan kalkulacijama od strane moderne znanosti, u slijedećem će se svi složiti. Za optimalne rezultate, potrebno je i adekvatno mentalno stanje. Vježbač mora prvenstveno znati što se sve anatomski i fiziološki dešava za vrijeme izvođenja pojedine vježbe te u skladu s tim i djelovati. Nadalje sva praksa mora biti izvedena sa maksimalnom svjesnošću i pažnjom na pokret. Također činjenica je da će relaksirano i brigama ili bilo kakvim napetostima ne opterećeno stanje uma pogodovati i općem tjelesnom relaksu, dakle i muskulaturnom relaksu, što je opet vrlo pogodno za povećanje razine kvalitete pri vježbama istezanja. Stoga je dobro je za svakog praktičara borilačkih vještina baviti se Yogom. Dakako, Yoga je puno više od golog i stezanja, čak i samo na tjelesnom planu,a posebice je u Yogi važna gore navedena premisa o povezanosti i među-uzročnosti uma i tijela. Međutim, vježbe fleksibilnosti, posebice one statičke, značajan su dio vježbanja u sustavima poput Yoge. Ovo je izuzetno dobar kompatibilan program Kempo praksi jer uči opuštanju i mekoći, a to su neophodne karakteristike za dobrog Kempo ratnika. Uostalom i sam je Kempo po svojoj filozofiji, mentalnom angažmanu, ali i po zahtijevima tjelesne kontrole, u širem filozofskom konteksu shvaćeno, čista Yoga praksa.
    5. Završni savjeti.  a) Ugrijavanje prije  istezanja je obavezno i toliko da vam barem lagani znoj orosi čelo. b) Budite izuzetno oprezni kod kinetičkog istezanja i ne koristite trzajuće pokrete, a za povećanje amplitude koristite statičko istezanje. c) Istežite se samo do točke neugode i malo preko, ali ne i do točke bola.  d) Kod statičkog istezanja zadržite maksimalnu poziciju najmanje 15 sekundi ali ne više od dvije minute. e) Kada mjenjate položeje, krećite se polako i svjesno iz pozicije u poziciju. f) Pažnju obratite na obje strane tijela podjednako i osvjestite eventualnu neravnotežu. g) Statičko istezanje i općenito istezanje do maksimalne  amplitude valja izvoditi nakon napornih aktivnosti. h) Za najbolje rezultate idealno je svaki dan raditi na tjelesnoj fleksibilnosti, a ukoliko se radi o Yoga praksi onda to i jest svojevrsna «svakodnevna higijena». i) Obratite pažnju na adekvatno stanje uma i razvoj svjesnosti pri vježbanju ; neka um prati prati pokret.