DISCIPLINA I 

Rei_yoi
HIJERARHIJSKI ODNOSI U BORILAČKIM VJEŠTINAMA

   Kempo jest ratnička vještina nastala u uvjetima realne borbe, pa se stoga promatrajući vježbanje Kempa i atmosferu u dvorani uočava prisustvo odeđenih aspekata koje gotovo da možemo usporediti sa vojnim. Na prvom mjestu oučiljivo je ozbiljna, gotovo stroga atmofera, a odmah potom prisustvo hijerarhije i njeno puno uvažavanje, koje se često u japanskim tradicionalnim vještinama manifestira kao bespogovorna poslušnost mlađih rangova prema starijima. Ovi hijerarhijski odnosi i disciplina su sveprožimajući aspekt sustava i metodologije poduke općenito unutar japanskih tradicionalnih borilačkih vještina, pa tako i našeg Kempa. Premda izvorno kempo/karate sa Okinawe nije imao na ovakav način ustrojenu hijerarhijsku, "miltantnu" strukturu već se praksa odvjala u ponešto opuštenijem i "obiteljski" strukturiranom sustavu, s vremenom i uključivanjem u sve japanski Budo sustav čvrsto strukturirani hijerahijski odnosi i pravila ponašanja u Dojo-u postala su opće prihvaćena u cijelom karate svijetu.

  Općenito se o vježbačima borilačkih vještina često misli kao o vrlo samo discipliniranim osobama, a u mnogome ta je disciplina podržana strogo određenim pravilima ponašanja u Dojou, koja zapravo stalno ukazuju na nužnost discipline, unutarnje i vanjske. Premda je točno da su neke škole «militantnije» nego druge, za sve postoji zajednička svrha takve discipline i "poslušnosti" koja je višestruka. Prvenstveno funkcija Reigisahoa ("pravila ponašanja") je da osigura sigurno okružje i uvjete vježbanja, te prosperitet za sve vježbače. Držeći se koda ponašanja koji kroz disciplinu postavlja adekvatno poštovanje za samu izvornu prirodu treninga i okružje (Dojo) u kojem je svrha učenje i napredak studenata, moguće je ostvariti velike korake u vlastitom samo razvoju. Ova  filozofija discipline, unutarnje i vanjske, potcrtana pravilima ponašanja i uređenim sociološkim odmosima, je okvir u kojem se individua razvija kroz vlastitu samokontrolu. Izuzetno je važno za studenta shvatiti smisao ove discipline i hijerarhijskih odnosa koji "zahtijevaju poslušnost"; važno je da prihvate ove odnose ne samo kao isprazne rituale, već dapače da prihvaćajući ovu ritualizaciju odnosa i ponašanja  iskustveno shvate njihovu vrijednost. Ovaj uvid treba uslijediti isključivo iz dvojakog razloga: na prvom mjestu kao rezultat  užitka u aktivnostima i praksi, te s druge strane na objektivnom viđenju rezultata te iste prakse, to jest objektivnog uvida u vlastiti samo razvoj. 

   Premda će mnogi iz srednje i starije generacije reći da danas u svijetu vlada opća anarhija i ne disciplina, posebice kod mladih, moramo biti objektivni i reći da je to uvijek bila dilema starijih spram mlađih naraštaja. Međutim u svijetu oko nas ipak se relativo puno pažnje polaže na važnost principa discipline i to u različitim organizacionim strukturama poput obitelji, škole, vojske, crkve i slično. To se u ovim organizacijama smatra vrlinom u tolikoj mjeri da se nitko u stvari niti ne trudi shvatiti zašto je to vijedna praksa. O onome što se naziva poslušnost i disciplina Kempo ima svoj stav. Naime premda na istoku mnogi studenti preuzimaju ovu hijerarhiju i disciplinu pa i iz njih proizašlu poslušnost kao prirodnu stvar jer su to aspekti toliko uronjeni u njihovu kulturu i tradiciju, ipak je nužno, a posebice za studente na Zapadu, da shvate stvarnu svrhu i korist od ovih socioloških i didaktičkih aspekata Kempo metodologije. Naime, dissciplina i iz nje prozašli hijerarhijski odnosi, direktno ili indirektno  razvijaju slijedeće aspekte: red, harmoniju, suradnju, povjerenje, poštovanje, lojalnost, skromnost, prihvaćanje, disciplinu, samokontrolu, ustrajnost, efikasnost, suradnju, koheziju, moral, hrabrost i snagu. Ona također očuvava tradiciju, skupa integrira vrline i vještinu te stavlja ego na različite kušnje.
   Dakle, borilačke vještine, doslovce dolaze iz svijeta borbe i bile su dio redovite prakse ratnika. Vojno ustrojstvo zahtijevalo je prisustvo zapovijednog sustava i apsolutne poslušnosti kao odgovora na njih. O komparaciji kempo ratnika sa modernim vojnikom-ratnikom govorimo u tekstu u rubrici za članove, pa je ovdje nećemo nanovo razmatrati, no ljudima sa bogatim iskustvom borbe u realnim situacijama, te profesionalnim vojnicime, je jasno da je ono što ih čini efikasnijima u realnoj borbi, to jest ratu upravo nužna strogost drila i apsolutna poslušnost koju općenito zahtijevaju današnje najelitnije vojne postrojbe. Premda današnje Kempoke nisu nikakve elitne vojne jedinice, niti je to smisao prakse, nije loše biti svjestan ideje da u ratu poraz znači smrt, što direktno ukazuje na način kojem kempoka treba pristupati praksi - ozbiljno i odlučno kao da mu život ovisi o tome. Ova odlučnost pogoduje podjednako borilačkom integritetu kao i spiritualnom razvoju.
   Tradicija discipline, poslušnosti i općenito hijerarhijskih odnosa, premda specifično manifestirana u japanskim borilačkim vještinama, svoje korijene naravno ima u kineskoj tradiciji ili bolje rečeno kulturi ratništva i ratovanja. Tako na primjer u Sun Tsu-ovoj knjizi »Umjeće Ratovanja», ovi aspekti boilaštva se svrstavaju u one domene koje omogućuju dosezanje reda i harmonije, što opet s druge strane omogućava besprijekornu kooperaciju. Ovaj specifično kinski model harmonije i dosegnutog reda naziva se Ho. Bespogovorno funkcioniranje u hijerarhijskoj strukturi je izričito zahtijevano, ali ne kao sredstvo pritiska ili dominacije, već radi toga da bi proizvela realizacija zajedničkih ciljeva i želja. Kineska tradicija slobodu i disciplinu tretira kao dvije suprotnosti jednog entiteta, koje su jednako kontradiktorne i oprečne, koliko i nerazdvojne. Ova dihtomija je zapravo proces koji će s vremenom, premda za um prosječna čovjeka na kotradiktoran i paradoksalan način dovesti do realizacije težnji i želja, te u krajnjoj instanci do slobode. U borilačkim vještinama ciljevi uključuju razvoj studentovih tjelesnih vještina skupa sa njegovom tjelesnom, mentalnom i duhovnom disciplinom, kroz koju će on pokušati izdići sebe u potrazi za savršenstvom. Cilj koji podrazumijeva slijeđenje Puta je zapravo ekvivalent cilju koji razvija borilačke vještine. Niti jedan se neće pojaviti u okružju kojem nedostaje reda, harmonije i suradnje. 
   Tradicionalno, način dosezanja ovih ciljeva i težnji se odvija kroz  dvojake okvire odnosa : prvenstveno studentovom odnosu spram borilačke škole koju uči i s druge strane prema učitelju (Sensei) koji je podučava. Ovo zapravo znači da kada student tradicionalnih borilačkih vještina odabere onoga od koga želi učiti ili ono što želi učiti, on istodobno prihvaća obavezu i to podjednako prema osobi, kao i prema programu koji ta osoba podučava. Jednom kada je ovo povjerenje ustanovljeno, student bi zapravo trebao slušati bez pitanja i čineći tako demonstrirati svoju lojalnost i respekt.  

    Sun Tsu također kaže «ništa nije uzvišenije od autoriteta». Međutim ova istočna tradicija nikako ne govori o nametnutom autoritetu, već o autoritetu koji je uspostavljen kroz izgradnju povjerenja. Radi razumijevanja ulogu časti u Budo-u, važno je shvatiti koncept On-a (tereta koji je neko stekao primajući brigu i poduku) i koncept Giri-a (obaveze da se ta ljubaznost vrati) te kako se ova dva koncepta odnose spram pojma dužnosti. Zapravo u borilaštvu dalekog istoka odnos učitelj-student je onaj u kojem Giri uvijek raste. Učitelj studentu daje puno više nego što može očekivati da će student ikada uzvratiti. Postupno student preuzima ovaj nevjerojatan On i jedini način da ga adekvatno uzvrati, zapravo da može nositi taj teret, je u njegovom ne podjeljenom poštovanju i lojalnosti. Također moramo znati da sposobne vođe vježbaju, podržavaju i brinu o svojim podređenima, jer kako kaže  Lao Tse (osmo poglavlje Tao Te Ching-a)  "Mudrac vlada pomoću sućuti i njegovoj riječi se mora vjerovati».
   Lao Tse također kaže (također osmo poglavlje Tao Te Ching-a) : "Oni koji su na putu Tao-a, poput vode moraju prihvaćati bilo gdje da se nađu; i često se može desiti da voda ide na najniža mjesta, i to je ispravno». Borilačkom terminologijom rečeno, Lao Tse želi reći da ratnik prihvaća svoju potrebu da bude poslušan i to cijeni, stoga što radeći tako postaje skromniji i sve manje vezan uz vlastiti Ego.

Nastavak na slijedećoj stranici